Ponedjeljak, 19 Veljača 2018 09:20

Doc.dr.sc. Marijo Bekić: Treba odlučiti jesmo li bolnica ili hitna ustanova

Doc.dr.sc. Marijo Bekić: Treba odlučiti jesmo li bolnica ili hitna ustanova DubrovnikNet

Dubrovačkoj Općoj bolnici nedostaju 22 liječnika specijalista i 20-ak medicinskih sestara i tehničara. Taj nedostatak nadoknađuje se prekovremenim radom medicinskog osoblja i gostovanjima specijalista iz drugih bolnica. Činjenica da je dubrovačka bolnica jedina u Hrvatskoj koja je od nekog KBC-a udaljena punih 230 kilometara i dva granična prijelaza u Zagrebu nije prepoznata, pa tako sve hitne prijevoze za Zagreb i Split, kao i honorare i putne troškove liječnika koji dolaze na ispomoć, kao i troškove interventne kardiologije i neurokirurgije, HZZO ne pokriva. Bolnica trenutno duguje dobavljačima lijekova i drugih materijala za rad oko 100 milijuna kuna, a neki računi čekaju naplatu i tri godine. Dobavljači gube strpljenje, medicinsko osoblje je iscrpljeno, a rješenje se ne nazire. Ravnatelj Marijo Bekić smatra kako je krajnje vrijeme da se Ministarstvo izjasni o statusu dubrovačke bolnice. „Ili će odlučiti da je za našu Županiju zbog prometne izoliranosti nužno da ima ovakvu bolnicu i dodijeliti nam više sredstava ili će nas svesti na hitnu ustanovu s pet osnovnih odjela“. 

Zašto dr. Bekić smatra da je dubrovačka Opća bolnica drugačija i treba više novca nego ona u Gospiću, Varaždinu, Našicama, Čakovcu, Vinkovcima, Vukovaru…?

Mi se ne možemo uspoređivati s drugim općim bolnicama u Hrvatskoj koje su jedne od drugih udaljene po 10 minuta, od Kliničko bolničkih centara najviše sat vremena. Za sad nas tretiraju isto kao i neku bolnicu koja na kilometraži od Dubrovnika do Neuma ima KBC i još jednu opću bolnicu. Ili ćemo dobiti poseban status ili neka reču da Dubrovnik ne treba ovakvu bolnicu. 

Činjenica je da nam nedostaje liječnika i medicinskih sestara kojih na području naše županije nema. Činjenica je da su najmovi stanova u Dubrovniku jako skupi i da liječnici iz ostalih dijelova Hrvatske s istom plaćom, drugdje imaju manje troškove života. Naše osoblje radi prekovremeno i ljudi su iscrpljeni. Tijekom tri ljetna mjeseca, osim stanovnika županije, liječimo i oko 5000 stranih državljana, turista.

Činjenica je da smo s uvođenjem interventne kardiologije i neurokirurgije smanjili troškove medicinskih prijevoza i poboljšali kvalitetu liječenja naših pacijenata, ali i da ta usluga košta, a HZZO je ne priznaje. Naše su liste čekanja smanjenje na minimum, a svi hitni pacijenti uvijek imaju prednost.

Bolnica od mjesečnog limita koji nam HZZO isplati pokriva plaće svojih 900 djelatnika. Od Županije dobijemo oko 7 milijuna kuna godišnje. Grad nam je obećao 5 milijuna, ali je to još uvijek oko 900 000 kuna. Bolnica ima i vlastiti prihod od turista oko 1.5 do 2 milijuna kuna, ali sve je to nedovoljno da bi pokrili realne troškove onoga što odradimo.

Dugovi se gomilaju iz mjeseca u mjesec, a dobavljači gube strpljenje. Ipak naši liječnici i sestre daju sve od sebe u ovakvim uvjetima i pacijenti dobivaju visoku kvalitetu usluge liječenja.

Osim nedostatka medicinskog osoblja bolnica se bori i s nedostatkom radne snage u nemedicinskim zanimanjima. Kuhari i spremačice u bolnici imaju zakonom ograničene plaće, a eksplozija turizma i potraga za upravo ovim kadrom u hotelskim kućama dovela je do toga da su tijekom epidemije gripe bili prisiljeni pomoćne radnike u kuhinji dovesti iz dubrovačkog zatvora i smanjiti broj obroka. U dva tjedna pet je djelatnika bolnice dalo otkaz. Ravnatelj Bekić smatra kako ljudi jednostavno idu tamo gdje im je bolje, a za liječnike i sestre to su privatne prakse, a za nemedicinsko osoblje dubrovački hoteli. Dovesti liječnike i sestre iz drugih dijelova zemlje znači i pomoći im u plaćanju najma preskupih dubrovačkih stanova. Trenutno u bolnicu stižu na ispomoć liječnici iz Rijeke, Pule, Splita, Zagreba… A koliko to košta?

Dvadeset dva liječnika specijalista koji nedostaju nadoknađujemo dovođenjem gostujućih liječnika iz drugih bolnica. Plaćamo ih putem Ugovora o djelu, plaćamo im putne troškove, a smješteni su u nekoliko apartmana koje imamo u bolnici i dva do tri stana koja unajmljujemo. Naša glavna sestra ima svoju veliku križaljku u kojoj organizira smještaj i dolazak svih tih liječnika. Nema dana da su apartmani ili stanovi prazni.

To nije neuobičajena praksa i u drugim bolnicama, ali je ova naša dubrovačka iznimno skupa. Da bi ti liječnici došli i svoje slobodno vrijeme proveli na radu u Dubrovniku treba ih platiti i osigurati im uvjete jer zašto bi inače došli? Oni nama čine veliku uslugu, a taj iznos koji zarade dodatno nije nikakvo bogatstvo. To je za sad jedini način da u bolnici održimo uslugu liječenja na sadašnjem nivou. 

Jedan gostujući liječnik za bolnicu je i do dva puta skuplji od domaćeg. Na svakom odjelu imamo gostujuće liječnike stalno, samo su radiologija i anesteziologija relativno dobro popunjene iako i tu povremeno imamo potrebu za dodatnim kadrom. I opet je to trošak koji pokrivamo sami, bez pomoći HZZO-a. Trošak je oko 5 milijuna kuna godišnje, a za taj iznos zakinuti su dobavljači.

Uza sve to naši domaći liječnici rade do iznemoglosti. Na žalost nikako drugačije ne možemo organizirati posao, a naš je posao da liječimo ljude koji su bolesni. Da spašavamo živote i stoga imamo ta silna dežurstva i prekovremene sate. To rezultira iscrpljenošću i slučajevima koji se događaju. Na primjer u posljednje tri godine tri su nam kirurga umrla neposredno nakon umirovljenja, što je posljedica takvog načina života.

Posljednjih pet godina zbog mjera štednje nisu se raspisivale nove specijalizacije te se događa da specijalisti idu u mirovinu, a nema mladih koji bi ih naslijedili. Dr. Bekić kaže kako se sad to promijenilo i da su raspisane brojne specijalizacije, ali da će se smjena generacija i još veći nedostatak liječnika osjetiti kroz 4 do pet godina. U međuvremenu tek pet studenata iz Županije studira medicinu, a od 25 maturanata medicinske škole (smjer medicinska sestra/tehničar), prošle godine samo se jedna javila na natječaj za posao u bolnici.

Teško je privući mlade liječnike i sestre u Dubrovnik. Njima je interesantan grad, ali kad pogledate cijene nekretnina i prosječnu plaću liječnika, jasno Vam je da oni ne mogu plaćati najam i pokriti troškove života. Mladi liječnici i sestre su motivirani za ostati u sredinama gdje su troškovi života manji, a plaće iste kao i u Dubrovniku. To je normalno i nitko ih ne može kriviti.

Ušao sam u Gradsko vijeće, kako bih tamo mogao zastupati interese bolnice, koja doduše nije gradska, nego županijska, ali se u njoj liječe svi građani Dubrovnika i smatram da joj zbog te činjenice Grad treba pomoći. Razumijem da Grad Dubrovnik zakonski nema obvezu prema bolnici obzirom da je vlasnik bolnice Županija, koja nama pomaže kroz decentralizirana sredstva. Sa sedam milijuna godišnje. Oni to korektno rade, ali taj iznos nije dovoljan niti za jedan mjesec naših troškova. Imamo obećanje iz gradske uprave da će se do kraja godine pronaći za bolnicu pet milijuna kuna i da će u budućim stanovima u Solitudu, liječnici i sestre iz bolnice imati prednost kod povlaštenog najma. Ali to ne rješava problem koji imamo sada.

Kako dubrovačka Opća bolnica u ovako velikim dugovima uspijeva nabaviti nove dijagnostičke aparate?

Prošle godine je Bolnica je od Ministarstva dobila na dar jedan CT uređaj, koji su dobile sve opće bolnice i kliničko-bolnički centri. To je skup i vrijedan i potrebn  poklon i mi smo zahvalni, ali to je jedini uređaj koji nam je u posljednjih pet godina kupilo Ministarstvio, odnosno Republika Hrvatska.

Sve ostalo nam kupuje Županija uz donacije Grada Dubrovnika. Medicina svaki dan ide naprijed. Napredak je skup, a sustav zdravstva koji se financira na sadašnji način, gdje se 691 euro se odvaja po glavi stanovnika za zdravstvo, neusporediv je s onih 1 500 eura u Republici Sloveniji 3 000 eura u Njemačkoj,  6-7 u nordijskim zemljama.

U ovom trenutku mi, za tako mali novac, koji odvajaju građani, imamo gotovo jednaku ili približno jednaku kvalitetu zdravstvene usluge. Opća bolnica Dubrovnik ima najmanje liste čekanja u cijeloj Hrvatskoj. 

Nedavno smo nabavili neurokirurški uređaj koji košta malo manje od 900 000 kuna i digitalni mamograf koji košta 400 000 kuna. Dobili smo donacije od Zračne luke Dubrovnik 300 000 kn i od Lige za borbu protiv raka 400 000 kuna, od Grada smo dobili 903 000 kuna. Problem s donacijama jest to što zbog velikog duga i jednog računa koji bolnica ima, nikad ne možemo garantirati da će sredstva donacija biti uplaćena baš za određeni aparat. Dogodi se da donator uplati novac, a dobavljači nas ovrše. Zato taj dug visi uvijek iznad svih naših planova i nabava.

Kako riješiti ta velika dugovanja?

To je ono što treba biti konsenzus Države, Županije i Grada. Oni moraju odlučiti kakva nam bolnica treba? Država je primjerice 2014. sanirala cijeli dug od 140 milijuna kuna bolnice, a dug je opet narastao. Sad u prosincu je bila druga sanacija u kojoj smo mi jako loše prošli s tek 30 milijuna kuna.

Radimo, spašavamo živote, svi prekovremeno s minimalnim troškovima i uvijek nam ovrha visi nad glavom. Uskoro ću Županiji kao našem vlasniku predočiti potencijalne mjere štednje, ali smatram da nitko neće preuzeti političku odgovornost i ukinuti interventnu kardiologiju ili neurokirurgiju zbog štednje.

Mi prvo od novaca koje dobijemo platimo plaće, potom honorare gostujućim liječnicima, komunalije i ono što ostane ide dobavljačima. Dug se gomila, oni su za sad strpljivi, ali to nije rješenje.

Nadležni trebaju odlučiti treba li naša bolnica biti  bolnica s užim specijalnostima ili neki hitni centar, koji će se svesti na nekoliko osnovnih odjela: pedijatriju, kirurgiju, ginekologiju i internu medicinu, koji zapravo i čine jednu opću bolnicu. Treba se odlučiti je li to zapravo cilj kojemu težimo ili pak težimo nečemu drugome.

Osobno smatram i tvrdim da je dubrovačka bolnica mali kliničko- bolnički centar i po našim djelatnostima i po stupnju obrzovanja liječnika i medicinskih sestara. Imamo studij sestrinstva u sklopu bolnice, gdje sestre imaju mogućnost obrazovanja sve do doktorarta. Imamo sveučilišne profesore i docente gotovo na svim odjelima, doktorande koji će uskoro postati docenti. Studenti medicine iz Splita kod nas dolaze na praksu iz dva velika kolegija. Siguran sam da imamo više djelatnosti nego neki manji kliničko – bolnički centri. To je moje osobno mišljenje, ali utemeljeno na činjenicama i praksi.
/Prenosi DubrovnikNet /

Naručite se
1000 znakova
Dodaj datoteke